Luka Jokić
rođen 3. srpnja 1948. godine u mjestu Skakava Gornja, Brčko (BiH). Osnovu školu je završio u Vrbanji, gdje se s obitelji seli 1956. godine. 1963. god. u Vinkovcima upisuje Poljoprivrednu školu, strojarskog smjera. Po završetku školovanja odlazi na rad u Austriju (Tirol Kufstein). U Slavoniju se vraća 1972. godine, u Đurđenovac, gdje i danas živi, te se zapošljava u tamošnjem DIK-u. Oženjen je ima sina i kćer, te šest unučića i jednu unuku. U mirovini je.
Bibliografija: piše od osnovne škole. Teme njegovih pjesama su: ljubavne, rodoljubne, sakralne i misaono-refleksivna poezija. Dugogodišnji član udruge stvaratelja u kulturi "Rima" iz Našica. 2000. godine s grupom pjesnika i slikara osniva KU "Josip Kozarac" u Đurđenovcu. Član je stručnog povjerenstva na "Lidranu" u osnovnoj školi. Urednik je više različitih knjiga. Zastupljen je u više zbornika i revija, neke od njih: "Đakovački vezovi", "Pučko stvaralaštvo Slavonije i Baranje" u izdanju DHK-a, "Suze boli za slobodu".
Član je mnogih udruga: "Album Dvorac" - Vrbanja, "Tin Ujević" - Gunja, Udruga Hrvatskih Zavičajnih književnika u Zagrebu.
Izdvajamo neka od samostalnih izdanja: "Sve je to život" - 1997, "Sunčani osmijeh" - 1998, "Ruže trećeg anđela" - 2000, "Srebrni vidici" - 2002, "Proplamsaji srca" - 2005, "Stopama vjetra" - 2007, Roman "Sofija" - 2009, Knjiga "Kratke priče" - 2011, Roman "U potrazi" - 2012.
Dobitnik je više priznanja i nagrada: Državno priznanje Hrvatskog sabora kulture od 18. rujna 2010. u Karlovcu, te u Križevcima 2011. i 2012. godine.
Dobro jutro
Dobro jutro prijatelju moj nepoznati,
tamo s druge strane sunca
u tvojoj dolini sreće ili tuge,
gdje cvjetaju iste duge života
kao i ovdje kod meine.
Znam da i ti meni želiš svako dobro
u ovoj bolesnoj omotnici vremena
kojeg može ozdraviti
poznata ili nepoznata
dobrota ljudi ma gdje oni bili.
Vjerujem da i tvoje srce želi
blagostanje duša
osmijeh djeteta
i vedriji dan svijeta
koji luta mrakom
Zato ti želim dobro jutro
koje uništava ružne misli noći,
jer ćeš i ti nahraniti
nekoga gladnoga lijepih želja
i darovati mu ruku prijatelja
kojeg nikad nisi vido.
IMA NASIma nas, jučer i danas
Kad se noć svuče
A jutro progleda,
Kad rosa na zemlju sjeda
A život postaje rima,
Ima nas ima
U svim godištima.
Ima nas, kad majka čeka sina
Kad se brani Domovina,
A zavičaj jeca,
Kad plaču djeca,
Cijelog svijeta,
Ima nas poeta,
Jer smo sebe svima dali,
Svakom stihu dušu utkali.
Ima nas, kad duši dođe vrijeme plača.
Kad samoća korača,
a studen uzme vrućine južne
Na dlanu grada
Kad nam je bol nagrada,
Ima nas i tada.
Ima nas, u očima cvijeta.
Jer pjesma je radost cijelog svijeta.
A biti će nas
I kad nas ne bude,
Jer mi volimo sve ljude,
Oni su nama, mi smo u njima.
Ikad nas zemlja zagrli,
Živjet ćemo, jer smo neumrli.
