Aleksandar Marković
od djetinjstva piše pjesme i slika, rođen je 6. veljače 1958. godine u Sisku. Svoje dječje dane živi u Sunji gdje završava osmogodišnju školu. Srednjoškolsko obrazovanje stiče u Sisku nakon čega odlazi u Zagreb i zapošljava se u Hrvatskim željeznicama. Od 1990 godine, sudjeluje u Domovinskom ratu, kao dragovoljac, nakon završetka rata odlazi u mirovinu, te se povremeno posvećuje umjetničkom stvaralaštvu. Pjesme objavljuje u zajedničkim zbirkama pjesama, sudionik je Goranovih proljeća, te sličnih kulturno umjetničkih manifestacija. Danas živi i stvara u Petrinji.
.......... HTIO SAM ..........
HTIO sam u ponore
dok ih kiše nisu zalile
i magle sakrile
HTIO sam dok mi se život nije
smrću počeo javljati
HTIO sam se kroz život
strmoglaviti u jecaj
tužnih govora,a nisam znao
kome i što da kažem
HTIO sam da
osmijeh bude sve tiši
da se ruke dodirnu,
da dlanove zauvijek ostavim
na obrazima Tvojim
prekrasnim
HTIO sam ljubav neponovljivu
(iako sam znao da ću sagorjeti)
i bio spreman BOLJEG
SEBE
ZBOG Tebe IZGUBITI
HTIO sam...
A sada uzalud čujem
svoje korake kako odlaze
u moju tišinu,
- GDJE Te NEĆU
VIŠE NIKAD MOĆI TRAŽITI...
|